Site hosted by Angelfire.com: Build your free website today!

vissza a főlapra

Elektronikus Könyvtár

 

Gordana Igriæ: Mađari svakako vole Srbe. Socijalistièki savez Vojvodine odlaže odgovor na pitanje treba li Mađarima nacionalna stranka u višenacionalnoj pokrajini. U programu Saveza - jedinstvena Srbija, višepartijski sistem i tržišna privreda. U Vojvodini mnogi sumnjaju da je napredni program Saveza tek paravan, a da æe posle legalizacije "Mađari diæi glavu". - Novosti 8, 1990. II. 8., 14-15.

 

Vojvodinu danas njeni politièki razbuđeni stanovnici u šali nazivaju kinder-jajetom. Èokolada u vidu ustavnih promena je pojedena, treba još samo sklopiti igraèku. A to ne ide lako. Išèilelo je gromoglasno samozadovoljstvo zbog postignutih promena, a politièka svakodnevnica uplela se u smušene diferencijacije, baš u trenutku kad na vrata kuca stranaèki socijalizam. U tom međuprostoru, kao grom iz vedrog neba odjeknuo je nedavni zahtev grupe mađarskih intelektualaca za osnivanjem Demokratskog saveza vojvođanskih Mađara. Program je upravo na razmatranju u Socijalistièkom savezu Vojvodine, a javnost je zbunjena.

Treba li zaista organizovati partiju da bi se rešila preostala pitanja mađarske narodnosti? Da li je dobro, svrsishodno, politièki se organizovati na nacionalnoj osnovi? Ova pitanja bi pre godinu dana bila prava jeres. Samozaljubljeno se decenijama tvrdilo da je nacionalno pitanje u višenacionalnoj zajednici, jednom za svagda, idealno rešeno. Bilo je to ugodno vreme za vlastodršce u Vojvodini. U ime napredovanja mogla se, prema potrebi, u prvi plan gurnuti narodnost, kao kada se izvadi nošnja iz vitrine. Kako je samo bilo lako svaki napad na funkcionere protumaèiti kao napad na narodnost. Proizvodnja "nacionalista" u Vojvodini bila je punih petnaest godina najefikasnije sredstvo za obraèun sa misleæim ljudima.

Šta æe biti sada?

Oni koji najviše znaju o èlanovima Inicijativnog odbora ovog Saveza, u stvari su najviše i iznenađeni inicijativom. Jer, iza inicijative upravo stoje intelektualci Mađari, koji su žestoki protivnici stare politike u Vojvodini, a zagovornici jedinstvene Srbije, kada je to još bilo opasno.

Neki od njih nose ožiljke iz tog vremena zbog, tada neprihvatljivog, jugoslovenstva i veza sa Beogradom. Kako se moglo dogoditi da baš Mađari, koji su svojevremeno bili optuženi da su "imitirali beogradski anarholiberalizam i tako ugrozili kulturnu autonomiju Vojvodine", sada postanu usko nacionalno opredeljeni?

U programu buduæeg Saveza je zapisano da æe se èlanovi zalagati za društvenu i privrednu reformu u zemlji, za pravnu državu i tržišnu privredu, za politièku demokratiju i višestranaèki sistem. Tamo, takođe, piše da Zajednica smatra da srpski narod sa kojim Mađari imaju vekovne veze i zajednièki život u Vojvodini ima istorijsko pravo da upotrebi sva Ustavom utvrđena sredstva za oèuvanje teritorijalne celokupnosti svoje države, da da uspostavljanje teritorijalnog suvereniteta nad celom teritorijom republike predstavlja osnov za demokratski nacionalni razvoj srpskog naroda i narodnosti. Ovakav sadržaj potpisalo je do sada nekoliko hiljada Mađara. Malo je poznato da je isti Savez ponudio krajem decembra na potpisivanje i tekst sa predlozima za dopunu Zakona o obrazovanju. Za sedam dana tekst-peticiju potpisalo je 17.500 Mađara i ona je dostavljena Skupštini Srbije, a reakcije na ovaj gest nisu usledile.

Zahtev za veæim pravima u obrazovnom procesu Mađara, saèinili su èlanovi Inicijativnog odbora Saveza vojvođanskih Mađara, Andraš Agošton, zamenik direktora "Foruma", Šandor Hodi, psiholog iz Ade, Zoltan Šifliš, filmski režiser, Karolj Dudaš pisac, Janoš Vekaš, novina Radio Novog Sada.

- Mislim da u nastupajuæem vremenu politièke partije treba da ponude svoje programe za dobrobit zajednice. A narodnosti ne mogu ostati na repu reforme, kao anahronizam. Protiv toga sam da se u višenacionalnoj zajednici fromiraju partije na nacionalnoj osnovi i mi smo tu dilemu odmah razrešili. Svesni smo da ovakva organizacija ne bi mogla da nastupa sa politiškim ambicijama. Mi æemo biti "grupa za pritisak" koja æe podržavati onu partiju koja ponudi najbolji program za sve - kaže Janoš Vekaš.

Ponuđenu saradnju oko privredne i politièke reforme zvaniènici se ustežu da prihvate. Sa manje ili više otvorene sumnjièavosti, program je shvaæen kao taktièki potez dok se ne stekne legalitet, a posle æe "neko diæi glavu..."

- Naša je obaveza da damo mišljenje nakon konsultacija koje su u toku - kaže Timošenko Kuzmanèev, predsednik Koordinacionog odbora za udruživanje građana Vojvodine. - Razmotriæemo društvenu opravdanost ovakvog organizovanja, analizirati statut i programske ciljeve. Sve ovo što nam je do sada ponuđeno, prilièno je manjkavo. Ne znamo dali hoæe da budu stranka ili društvena organizacija, dali æe delovati u okviru Socilajistièkog saveza, ili ne. Ako zaista žele da samo neguju kulturu Mađara, moramo podsetiti da takve institucije veæ postoje.

Janoš Vekaš, koji se nekad sukobio sa starom politièkom strukturom (kada je ugušen demokratski list "Uj Simposion") sada smatra da ni ova nova vlast nije dovoljno širokogruda prema reformskim procesima.

- Svaki reformski pokušaj koji ukazuje na njihovu neuspešnost žigoše se kao autonomaštvo. Živi se još u starom vremenu, te dileme su istrošene, mora se iæi dalje. Ustavne promene su usvojene, ali je ostao staljinistièki naèin razmišljanja. Za neuspehe se uvek optužuje "neprijatelj". Na mestu je, svakako pitanje zašto se mi ne nudimo kao građani, pojedinci, veæ kao kolektivitet. Zato što smo mi zaista kolektivitet suoèen sa spacifiènim problemima. U poslednjih petnaest godina postojala je vertikalna organizovanost i uporno se ponavljalo da su klasno i nacionalno u dijalektièkoj međuzavisnosti. Postojala je èvrsta piramida i èovek "nadležan za Mađare". Taj èovek je donosio sve odluke u duhovnom životu Mađara, svodeæi ih na osrednjost - objašnjava Vekaš problem mađarske narodnosti.

Da bi se razumeli sadašnji zahtevi vojvođanskih Mađara, treba poznavati onu Vojvodinu koja je više od deceniju rutinski, na traci, proizvodila "sluèajeve" i neprijatelje svih boja. Revnosno su otkrivani liberali i anarholiberali, protivnici samoupravljanja i demokratije. Srpski i mađarski nacionalisti. Uklanjanjem liberala 1972. godine na scenu su stupili Dušan Popoviæ i Boško Kruniæ, a mađarska narodnost je dobila svog "zaštitnika" Nandora Majora. Oèinska briga je uèvršæena preko "Foruma" koji je kontrolisao svaku reè. U nekoliko navrata izvršena je egzekucija nad jugoslovenskim duhom vojvođanskih Mađara. Uoblièen je njihov kulturni prostor kao svojevrstan geto.

Otkako je jogurt u Novom Sadu srušio staru strukturu, Nandora Majora nema, ali su "tragovi" starog modela ostali. I Mađari koji su podržali promene sada se pitaju: šta smo tu uèinili. Poluglasno se u Novom Sadu prièa da direktor Foruma Janoš Banjai još drži duhovne konce u rukama, da se sekretar Predsedništva PK SK Vojvodine Emilija Bruner Bala konsultuje sa njim po "mađarskom pitanju", a da opet Nedeljko Šipovac prepušta njoj "staranje o Mađarima". I sam Bordaš Ðeze, kruti direktor izdavaèkog OOUR u Forumu, sa kim su se mađarski intelektualci borili dvadeset godina, postao je èlan PK SK Vojvodine. Interesantno je da su se tokom javne rasprave o Zakonu o obrazovanju èuli brojni predlozi mađarske katedre, ali oni nisu doprli do Beograda. Neko je pretpostavio da bi mogao pridobiti naklonost stpskih politièara, ako se sa određenim primedbama ne izađe u javnost (ne zna se koliko je za to zaslužan Ðuro [Ðula] Feher, zamenik pokrajinskog sekretara za obrazovanje i kulturu).

- U atmosferi u "Forumu" ima mnogo olova i neophodno je da svaèije delovanje podleže kontroli. Niko nema prava da prisvoji monopol predstavljanja narodnosti. Mi neæemo okupiti sve Mađare, veæ samo one kojima se program sviđa. Rukovodstvo Srbije mora da se odluèi da li želi politièke partnere ili sluge. Ako tom rukovodstvu više odgovara propali autonomaš sa puterom na glavi, obavezan na poslušnost, iskrenost politike je dovedena u pitanje - kaže Vekaš. Do sada je izgrađen u ime zaštite prava narodnosti megalomanski i skup sistem. Imamo prevodilaèke službe u skupštinama interesnih zajednica, dovoljno èasopisa. Ipak je sve neefikasno. "Forum" godinama izdaje brošure, izabrana dela politièara, a u bibliotekama stalno opada broj knjiga na jezicima narodnosti, kao da ih neko jede. One se štampaju, velike rotacije rade i troše, a to niko ne èita. Žalosno je sada posmatrati dugogodišnje urednike èasopisa i razlièitih izdanja. Van sebe su, jer nedostaje poziv telefonom i jasna instrukcija šta se sme, a šta ne. Nema imenovane "velike šape", pa izgleda da naprosto željno oèekuju ugnjetaèe i spas iz slobode. Ne smemo dozvoliti da se prièa ponovi.

I dok su èlanovi Inicijativnog odbora zaokupljeni "kadrovima" u redovima Mađara, javnost je sumnjièava i - podeljena. Kada su u svoj program ubeležili upozorenje da dolazi do asimilacije Mađara u Vojvodini, reagovao je OK SK Baèke Palanke žestoko to porièuæi. Drugi su u pola glasa podseæali da upravo Mađarska vodi vekovnu asimilativnu politiku prema južnoslovenskom življu, a da u Sent Andreji ima danas svega 70 srpskih duša. Zna se, takođe, da Republika Srbija plaæa nekoliko profesora da u Hrvatsko-srpskoj gimnaziji u Pešti drže nastavu na maternjem jeziku.

U delu javnosti postoji uverenje da je napredni program tek paravan, te da æe se vojvođanski Mađari ubrzo povezati sa savezima Mađara koji veæ postoje u Hrvatskoj i Sloveniji - na antisrpskoj osnovi. Još sumnjièaviji traže neku tajnu vezu sa Peštom, pitajuæi se da li je ona naša buduæa Tirana. Negativan stav, svakako, podupiru i neke nus-pojave demokratizacije u Mađarskoj. Od pedeset postojeæih stranaka, neke ne kriju svoju "zabrinutost" za "južne provincije", a pokret "njilaša" pre dve godine (profašistièka stranka za koju se danas tvrdi da je bila tek organizovana policijska provokacija) podsetio je mnoge na ratne krvave obraèune u Vojvodini. Doda li se tome i osetno antijevrejsko raspoloženje prisutno u Mađarskoj, nije teško razumeti vojvođanske skeptike koji upozoravaju na oprez.

- Nema razloga da sada nosimo tuđu hipoteku, nema ni govora o antisrpskoj zaveri, jer smo mi i u programu zacrtali opredeljenje za snažnu srpsku državu. Do sada nije bilo pregovora sa Mađarima u Hrvatskoj i Sloveniji. Samo smo novoosnovanom savezu Mađara u Rumuniji poslali telegram podrške. Mi smo Jugosloveni i pitanje naše narodnosti treba rešiti unutrašnjim zakonodavstvom. Reciprocitet je naprosto neprihvatljiv. Zamislite da Mađarskom sada zavlada neka fašistièka, reakcionarna stranka, a nas da ovde pozatvaraju - zbog reciprociteta - šali se Janoš Vekaš. I, na kraju se pita, hoæe li ih demokratska srpska struja u Vojvodini prihvatiti u ime reformskog naprednog kursa.

Bar se na odgovor Socijalistièkog saveza Vojvodine neæe dugo èekati. Daleko æe više vremena proteæi dok se ne spozna hoæe li baš ovaj Savez popuniti pazninu koju su ostavili stari "zaštitnici". Svaka institucionalizacija nacionalnog, toga u Savezu moraju biti svesni, ipak rađa kontrolu, meritorno presuđivanje i prismotru. Ne preti li opasnost da jednog dana, uprkos dobrim namerama i iskrenoj želji da pobegnu ispod "kape", sami svom narodu istu stave?

 

Samo posmatram

 

Laslo Vegel, novosadski pisac jugoslovenske orijentacije, nije pristupio novoosnovanom Savezu

- Nisam ni za, ni protiv ovakvog organizovanja. Samo posmatram. Program je dobar, ali mislim da je ovakvo organizovanje tek pojava prelaznog perioda od partijske do nepartijske države. Razlozi sada postoje za ovakvo organizovanje, jer se u Vojvodini idealizovalo rešenje nacionalnog pitanja. Ubeđen sam da æe sa razvojem pravne države Savez morati da se menja. Najinteresantnije je pitanje, ima li smisla politièki se organizovati nacionalno. Verujte, vertikalna nacionalna struktura je postojala, ali je bila unutar partije koja je kontrolisala narodnosti, iako se nije formalno definisala. Intimno mislim da svaka organizacija koja se postavi na nacionalnoj osnovi ne može da ponudi kompletan moderan program. Nužno je ogranièena. Formira li se Savez kao partija, doæi æe u kontradikciju sa svojim ciljevima.

 

Perorezom ne idi na ajkule

 

Jedan od misleæih ljudi Vojvodine, profesor Filozofskog fakulteta u Novim Sadu, Dragoljub Petroviæ, koga je bivša politièka garnitura "obeležila" hapšenjem zbog pisane reèi ima svoje viđenje organizovanja na nacionalnoj osnovi u višenacionalnoj zajednici.

- Ja nisam od onih koji oduševljeno srljaju u partiju. Ono što se događa i kod nas i na Istoku Evrope vidim kao oslobođenje od jednoumlja, ali se sada ljudima èini da æe baš njihove partije dovesti do oèišæenja od jada i èemera. Nisam siguran da je ta politièka gimnastika bezazlena. Dosadašnja iskustva u socijalizmu me upozoravaju na oprez. Meni se ne dopada ideja o tom Savezu jer se bojim nacionalnih partija. Ljudi koji nemaju sopstvene pameti posežu za nacionalnom pameæu. Ako Mađari ne žele srpsku komunistièku partiju, imaju pravo, ne bih ni ja. Ali, zato mogu u onu koja se zalaže za èoveka, tamo gde je kriterijum ljudski, ne nacionalni. Mislim da ti ljudi traže nešto za šta nisam siguran da imaju racionalne razloge. Treba videti kakav je položaj naše manjine u okviru Mađarske. Dali naši sunarodnici imaju ista prava? Iskreno reèeno, oseæam povremeno da su ravnopravniji u Vojvodini od mene. U svom seminaru na Filozofskom fakultetu borim se sa banalnostima, a vidim da moje kolege Mađari to ne moraju... Kad je reè o asimilaciji, treba znati da se, na žalost, tom procesu ne mogu oteti manjine. Ni Mađari u Vojvodini, kao što nisu mogli ni Srbi u Mađarskoj. Najmanje se može oèekivati spas od partije. Takođe sam svedok da su mnogi bunjevaèki hrvatski problemi, na primer, posledica majorizacije Mađara na tom prostoru. To je sudbina ljudi u takvim žrvnjevima. A perorezom se ne ide na ajkule!

 

Ko "guta" Mađare?

 

Vojvođanskih Mađara je sve manje. Prema podacima do kojih je u istraživanju došao dr Jovan Ðuriæ, direktor Pedagoškog zavoda Vojvodine, 1953. godine u Baèkoj je živelo 312.000 Mađara, a 1981. godine 287.000. U Senti je 1953. godine bilo 74.000 Mađara, a 1981. godine 25.000.

- Mađari se ne asimiluju, ne posrbljuju. Više Slovaka i Rusina pretopi se u Mađare, nego Mađara u Srbe. Postoji tendencija smanjivanja samo zbog niskog nataliteta koji tišti i vojvođanske Srbe. Osim toga, u periodu između 1953. i 1968. godine bilo je velikih migracija za Mađarsku i Ameriku - tvrdi dr Ðuriæ.

Tako ne misle u Inicijativnom odboru novoosnovanog Saveza vojvođanskih Mađara. Po njihovim saznanjima, od 1961. do 1971. godine broj Mađara se smanjio za pet odsto, a od 1971. do 1981. godine za deset odsto, što oni vide kao siguran znak ubrzanog procesa asimilacije.

- Asimilacija, svakako, nije proces namernog, prisilnog, gušenja nacionalnog identiteta. Zahvaljujuæi tome što nisu vršena istraživanja o međunacionalnim odnosima, malo se o tome zna, jer je stvaran privid da je to pitanje jednom za uvek rešeno. Problemi æe isplivati na površinu i mi moramo biti spremni da na njih odgovorimo, a ne da ih potiskujemo - kaže èlan Inicijativnog odbora, Janoš Vekaš.